My photo
Zagreb, Augusta Šenoe 11, tel: +385 1 7779209; info@scca.hr, Croatia
Čitajte umjetnost je program knjižnice Instituta za suvremenu umjetnost u Zagrebu. READ ART IS A PROGRAM OF THE LIBRARY OF THE INSTITUTE FOR CONTEMPORARY ART IN ZAGREB.


NOVE KINESKE SJENE
Suvremena video umjetnost iz Pekinga

foto: Zheng Zhong, Zlatna ribica, video still

Kustos video programa:
Vittorio Tantucci, Venecija

Uvodno predavanje:
prof. Ratko Grgičević
Hrvatsko kinesko - kinesko hrvatsko društvo prijetaljstva "Josip Sever"


Organizacija:
Institut za suvremenu umjetnost, Zagreb
Trieste Contemporanea, Trst
Međunarodna mreža Continental Breakfast
Program Čitajte umjetnost / Read Art
Program Videospritz

! Zahvaljujemo se:
Giuliana Carbi, Franco Jesurun,
Boris Cvjetanović,
Lea Vene, Feđa Gavrilović,
Gradski ured za kulturu, obrazovanje i šport, Zagreb

PROGRAM

Ponedjeljak, 14. 12. 2009., 17 sati, Institut za suvremenu umjetnost, Gundulićeva 37-1 /dvorište/
Projekcija filma VIDIMO SE U PEKINGU, 1998., 28'
scenarij: Ratko Grgičević, redatelj : Tomislav Perica; koprodukcija HRT i BJTV

Predavanje KINA DANAS
prof. Ratko Grgičević, Hrvatsko kinesko – kinesko hrvatsko društvo prijateljstva «Josip Sever»

KINA I TRADICIJA (35'52)
Jedini način na koji kineska umjetnost može uistinu biti međunarodna je da ponovno otkrije svoje korijene na kreativan način, poput adolescenta koji traži svoje roditelje. (Wu Jian Xin)
Yu Si Ming / Kruženje (2008, 3'29''
Wu Quiu Yan / Razumijeti (2008, 3'27'')
Chen Hai Lu / Razgovor (2008, 2')
Tan Tan / Hotel br. 1 na Qian Menu (2007, 16'24'')
Zheng Zhong / Zlatna ribica (2006, 8'53'')
Liao Wen Wen / Ao Wu (2006, 1'39'')

Utorak, 15. 12. 2009., 17 sati, Institut za suvremenu umjetnost, Gundulićeva 37-1 /dvorište/
KINA U OGLEDALU (86'18'')
Dimenzija «stvarne Kine», prisutna u umjetnosti socijalističkog realizma u prošlosti, povukla se iz suvremene kineske umjetnosti. Možda se taj rascjep još nije dogodio u baš u video produkciji i umjetnosti novih medija, gdje se još uvijek mogu naći veze između umjetničkih djela i stvarnosti na koju se odnose. Filmovi «Minjlan Jilu Pian» mnogo su bliži kineskoj stvarnosti od djela suvremenog slikarstva. (Zhu Qi)
Tan Tan / Kinesko zelje (2007, 33'11'')
Lin Zhe Yue / Repanda (2007, 6'25'')
Zhang Min Jie / Jedan izraz za život (2006, 12')
Zhang Ye Xing / Zastor (2008, 3'42'')
Gao Wen Dong / Selo Xi Hai (2006, 31')

Srijeda, 16. 12. 2009., 17 sati, Institut za suvremenu umjetnost, Gundulićeva 37-1 /dvorište/
KINA I SJENE (33'35)
Glagol natuknuti na kineskom se prevodi s dva znaka An shi, što doslovno znači pojaviti se iz tame. Značenje postaje igra svjetla i sjene.
Li Xiao Jing / Trag (2006, 3'40'')
Liao Wen Wen / Ovdje sam (2006, 2'02'')
Chen Hai Lu / Ja, vrijeme (2008, 5')
Zhu Yu / Sjene (2008, 2')
Yuan Bo, Jiao Yan / Put u raj (2008, 8'53'')
Zhu Xiao Qi / Neka sjećanja (2008, 2')
Mao Yong Hua / Post-industrijski objed (2007, 10')

Četvrtak, 17. 12. 2009., 17 sati, Institut za suvremenu umjetnost, Gundulićeva 37-1 /dvorište/
KINA SE SMIJE (54'53'')
Tan Tan / Jedanaest minuta provedenih sa šezdeset ljudi (2007, 6'58'')
Chen Qiang / Izrezano (2007, 29')
Hao Lang / Rapsodija 1985 (2006, 4'20'')
Wang Yuan Yuan / Učenje osnova (2008, 9')
Chen Hai Lu / Skokovi (2008, 1'24'')
Chen Hai Lu / Male zvijezde (2006, 2'07'')
Song Song / Putevi vode (2006, 6'04'')

NOVE KINESKE SJENE
Nekoliko mogućih ključeva za interpretaciju

Umjetnost kineskih sjena slijedila je prirodna načela izmjena svjetla i sjena od najstarijih dana Kine. Još je tada postojala uzrečica «napraviti čovjeka od kože, sjenu od svjetlosti, priču od svjetlosti, predstavu od sjena.»
Prema legendi, kineski car je u drugom stoljeću pr. n. e. nakon smrti svoje prelijepe žene, odbijao jesti i piti. Eunusi sa dvora, zabrinuti za sudbinu kraljevstva napravili su drvenu skulpturu koja je predstavljala carevu preminulu ženu, i njezinu sjenu su projicirali na platno. Car, ganut mišlju da je to duša njegove žene koja ga je došla posjetiti, osjetio je utjehu.
Tradicija kaže da je motiv za rođenje ove posebne vrste umjetnosti iz Kine prizivanje duša.
Umjetnosti i Kina svako su zanimljiv binom.

Povijesno, prema analizama znamenitih sinologa poput Françoisa Julliena: u ratu, kao i u politici, poeziji i slikarstvu, izražajna forma je uvijek bila metaforično usmjerena, neizravna, «poprečna» i «kosa». Izravna suprotnost izravnom, frontalnoj formi falange hoplita, platonskih dijaloga, uzavrelih diskusija na agorama polisa antičke Grčke.

«Izravno i frontalno» je komunikacija zapadnog svijeta, u kojem su morfološke modifikacije glagola definirane formalnom logikom subjekta izraza; «poprečno i koso» je kineska formulacija, gdje je subjekt uvijek implicitan, teži tome da nestane i skriva se.

Definirati, u jednu ruku, u smislu ograničenja, označavanja granica koncepta.

Sugerirati, u drugu ruku, u smislu otkrivanja značenja i prizivanja.

Glagol «natuknuti» je na kineskom se prevodi s dva znaka An Shi, što doslovno znači pojaviti se u tami. Značenje postaje igra svjetla i sjene.

Ključ za interpretaciju vjerojatno nije tako očigledan, ali u tome ipak ima neke istine. Da budem određeniji, suvremena Kina, posebno njezin svijet umjetnosti, nije od pred-carskih filozofskih škola ili Tang poezije, to je sigurno. Zapadna inspiracija koja je započela «Pokretom 4. Svibnja» 1919. i nastavila se s marxističkim oznakama od 1949. (kada je osnovana Kineska Republika) nadalje u čitavoj (ili skoro u čitavoj) intelektualnoj produkciji proteklog stoljeća, element je koji nosi snažne kontradikcije s korijenima kineskog naroda. Sve do 90-ih godina 20. st, kada je Christo «zapakirao» Reichstag u Berlinu, kustos sljedećeg šangajskog bijenala, Zhang Quing, već je predvidio pakiranje «Žute rijeke». Kritičari poput Lan Jiana vide u Christovom radu sposobnost umjetnosti da «iskorači iz teritorija umjetnosti» i uđe u društvo, politiku, ekonomiju itd. Vidi umjetnost kao sjedinjujuću vezu između očito odijeljenih sfera suvremenog društvenog života. Za Kinu to je zasigurno novi koncept svijeta, pogotovo za one «kreativne» koji su preživjeli kulturnu revoluciju, poput slikara Chen Dan Quinga: «Tada je svrha slikarstva bila jednostavna i jasna, politika je trebala tu vrstu radova, slikarstvo je bilo samo tehnika.»

«Jednostavno i jasno», kao što kaže Chen Dan Quing, je vrlo različito od «poprečne i kose» komunikacije ili «pojaviti se u tami», što je bilo ranije spomenuto. Intelektualci poput Wu Jian Xina vjeruju da jedini način na koji kineska umjetnost može uistinu biti međunarodna je taj da ponovno otkrije svoje korijene na kreativan način, poput adolescenta koji traži svoje roditelje.

Suvremena umjetnost u Kini, posebno na piktoralnoj razini, često se pojavljuje kao «umjetnički suvenir», na što je ukazao kritičar Zhu Qi. Neke aluzije ili slike Kine prošlog stoljeća slikane na platno, dodir Warhola – poput slike crvenog čuvara koji pije Coca-Colu iz limenke (što ne mora biti uključivati proslavljenog umjetnika Wang Guang Yia) – i učinak je postignut.

Današnji je dojam – a to nije samo azijsko stajalište kulturne superiornosti – je dojam sveprisutne kontaminacije, prvo političke, a zatim post-moderne, koje je donesena iz zapadnog svijeta. Ali Zhu Qi je također ukazao:

«Dimenzija «Stvarne Kine», iz djela socijalističkog realizma prošlosti je povučena iz suvremene umjetnosti danas. Možda se taj raskorak nije još dogodio i u video umjetnosti i umjetnostima novih medija, u kojima se još uvijek mogu naći veze između umjetničkih djela i kineske stvarnosti na koju se odnose. «Minjlan Jilu Pian» su mnogo bliži kineskoj stvarnosti nego kontroverzno suvremeno slikarstvo».

Jedna od svrha «Novih kineskih sjena», je čuti nove glasove mladih video umjetnika iz Pekinga i njegove okolice, otkriti je li se nešto promijenilo ili se mijenja među najnovijom generacijom suvremene Kine. Mnogi od ovdje prisutnih umjetnika već su sudjelovali u raznim događanjima i izlagali u «factory 798» (najvažnijem prostoru namijenjenom suvremenoj umjetnosti u Pekingu), ali još nisu stekli glasovitost koja danas u Kini još uvijek predstavlja ograničenje za izražavanje slobode umjetnika.

Govorio sam o intelektualnim pokretima na početku 1900-tih godina kada je otkriveno zapadno mišljenje, teoretskom modelu marxizma koji je stvorio Republiku Kinu, vladavini «umjetnika tehničara» tijekom Kulturne revolucije i konačno, o otkriću Pop-Arta i Post-modernizma u skladištima umjetničkog prostora «798» na početku ovog stoljeća.

Preostalo je jedino da se zapitamo o tome što će utjecati na kinesku umjetnosti u narednim desetljećima.

Ovaj puta, bez mnogo sinologije, ograničimo se na to da se ugodno smjestimo, ugasimo svjetla i promatramo «što se pojavilo u tami.»

Vittorio Tantucci

Publikacija Jerman / Publication Jerman

Utorak, 24. veljače 2009 u 18 sati,
u Institutu za suvremenu umjetnost,
Gundulićeva 37-1, Zagreb

Publikaciju Jerman predstavljaju:
Tevž Logar, urednik;
Radmila Iva Janković i Darko Šimičić, autori tekstova

Tuesday, February 24, 2009 at 6 p.m.
at the Institute for Contemporary Art,
Gundulićeva 37-1, Zagreb

Publication Jerman will present:
Tevž Logar, editor
Radmila Iva Janković and Darko Šimičić, texts authors


"Željko Jerman is the one who has contaminated me with contemporary art. He is the one who has shown me that art is sincere and unavoidable. He was not a believer, but he has believed strongly. He is the one who has lived art and has shared it with those around him. Some liked it, some didn’t. Truth is often painful, but there is no life without it. Jerman knew it well and was never ready to hide, close his thoughts nor would he turn as the wind blows." Tevž Logar, text in Publication Jerman

Publication Jerman is finale stage of the exhibition Jerman, which was held in 2008 in Gallery Škuc ofLjubljana, Slovenia, dedicated to the Croatian conceptual artist Željko Jerman.

Publication contains texts by:
Jerko Denegri (Note for Željko Jerman),
Uwe Laysiepen – Ulay (Credibility of the photography),
Tevž Logar (Jerman),
Radmila Iva Janković (Deconstruction = construction) and
Darko Šimičić (Jerman – One from the Group of Six Authors).

Authors of texts are covering art of Željko Jerman from totally different aspects and are focused on certain specifics of Jerman's artistic practice.

This publication is not a typical exhibition catalogue, but aims to present art of Željko Jerman as coherent as possible, and on various levels.

The Publication is conceived by Tevž Logar who, along the texts, has included to the publication also the visual material, which at the time of their acquaintance, he has exchanged with Željko Jerman by e-mail.

Precisely that visual material (not directly related to the texts) is a read thread of this publication and is trying to speak of quotidian events of Željko Jerman, and which were inseparable part of his artistic production.

Željko Jerman
Was born in Zagreb in 1949. Between 1969 and 2006 he has actively exhibited in Croatia and abroad. Since 1975 he was a member of artists Group of Six Authors, with which he has exhibited in unofficial, and late, gallery spaces. Individually, he was producing interdisciplinary actions, wrote texts and criticism, but foremost, he was exploring possibilities and boundaries in the medium of photography. He has died in Korčula in 2006.

Publisher: Galerija Škuc
Editor: Tevž Logar
Texts: Jerko Denegri, Radmila Iva Janković, Uwe Laysiepen – Ulay, Tevž Logar, Darko Šimičić
Languages: Slovenian, English
Pages: 88
ISBN 978-961-6751-11-7
Print run: 350
December 2008
Price: 10 EUR – 75 Kuna


Tevž Logar, Uwe Laysiepen - Ulay & Jarko Denegri o Jermanu / on Jerman

Željko Jerman je taj koji me je zarazio suvremenom umjetnošću. On je taj koji mi je pokazao da je umjetnost iskrena i nezaobilazna. Nije bio vjernik, ali je snažno vjerovao. On je taj koji je živio umjetnost i to nesebično dijelio s onim ljudima koji su ga okruživali. Nekima se to sviđalo, drugima ne. Istina često boli, ali nema života bez toga. Jerman je to dobro znao i nikada se nije bio spreman skrivati, zatvarati svoje misli ili se okretati prema vjetru.,
Tevž Logar, tekst u publikaciji Jerman

Publikacija Jerman je završetak izložbe Jerman, koja je bila održana 2008. godine u Galeriji Škuc u Ljubljani, posvećena hrvatskom konceptualnom umjetniku Željku Jermanu.

Publikacija sadrži tekstove:
Jerka Denegrija (Zapis za Željka Jermana),
Uwe Laysiepena – Ulaya (Kredibilnost fotografije),
Tevža Logara (Jerman),
Radmile Ive Janković (Dekonstrukcija = konstrukcija) i
Darka Šimičića (Jerman – jedan iz Grupe šestorice umjetnika).

Autori tekstova umjetnost Željka Jermana obrađuju s posve različitih aspekata i usredotočuju se na pojedine posebnosti Jermanove umjetničke prakse.

U slučaju ove publikacije, ne radi se o klasičnom izložbenom katalogu, već je cilj publikacije da na različitim razinama, što cjelovitije predstavi umjetnost Željka Jermana.

Publikaciju je koncipirao Tevž Logar, koji je pored tekstova ranih autora, u publikaciju uključio i vizualni materijal, kojega je s Željkom Jermanom u doba njihovog poznanstva razmjenjivao elektronskom poštom.

Upravo taj vizualni materijal (koji se ne nadovezuje na tekstove izravno) određena je nit vodilja ove publikacije i pokušava govoriti o svakodnevnim događajima Željka Jermana, a koji su bili neodvojivi od njegove umjetničke produkcije.

Željko Jerman
Rođen je 1949. u Zagrebu. Između 1969. i 2006. godine je aktivno izlagao u Hrvatskoj i u inozemstvu. Godine 1975. bio je jedan od osnivača poznate neo-avangardne umjetničke grupe »Grupe šestorica autora«, s kojom je izvodio izložbe-akcije; u početku u ne-galerijskim, a kasnije u galerijskim prostorima. Samostalno je radio interdisciplinarne akcije, pisao kritike i tekstove, a prije svega, uvijek je istraživao mogućnosti i granice unutar medija fotografije. Umro je u Korčuli 2006. godine.

Nakladnik: Galerija Škuc
Urednik: Tevž Logar
Tekstovi: Jerko Denegri, Radmila Iva Janković, Uwe Laysiepen – Ulay, Tevž Logar, Darko Šimičić
Jezik: Slovenski, engleski
Stranica: 88
ISBN 978-961-6751-11-7
Naklada: 350
Prosinac 2008.
Cijena: 10 EUR – 75 Kuna

Iz naše knjižnice / From our Library

  • MJ - Manifesta Jouranal [journal of contemporary curatorship]
  • Boris Cvjetanović, Fotografije iz škafetina
  • Hans Belting, Heinrich Dailly, Wolfgang Kemp, Willibald Sauerlaender, Martin Wanrnke: Uvod u povijest umjetnosti
  • Saki Mafundikwa: Afrikan Alphabets