Suvremena video umjetnost iz Pekinga
Vittorio Tantucci, Venecija
Uvodno predavanje:
prof. Ratko Grgičević
Hrvatsko kinesko - kinesko hrvatsko društvo prijetaljstva "Josip Sever"
Organizacija:
Institut za suvremenu umjetnost, Zagreb
Trieste Contemporanea, Trst
Međunarodna mreža Continental Breakfast
Program Čitajte umjetnost / Read Art
Program Videospritz
Giuliana Carbi, Franco Jesurun,
Boris Cvjetanović,
Lea Vene, Feđa Gavrilović,
Gradski ured za kulturu, obrazovanje i šport, Zagreb
Ponedjeljak, 14. 12. 2009., 17 sati, Institut za suvremenu umjetnost, Gundulićeva 37-1 /dvorište/
scenarij: Ratko Grgičević, redatelj : Tomislav Perica; koprodukcija
prof. Ratko Grgičević, Hrvatsko kinesko – kinesko hrvatsko društvo prijateljstva «Josip Sever»
KINA I TRADICIJA (35'52)
Jedini način na koji kineska umjetnost može uistinu biti međunarodna je da ponovno otkrije svoje korijene na kreativan način, poput adolescenta koji traži svoje roditelje. (Wu Jian Xin)
Yu Si Ming / Kruženje (2008, 3'29''
Wu Quiu Yan / Razumijeti (2008, 3'27'')
Chen Hai Lu / Razgovor (2008, 2')
Tan Tan / Hotel br. 1 na Qian Menu (2007, 16'24'')
Zheng Zhong / Zlatna ribica (2006, 8'53'')
Liao Wen Wen / Ao Wu (2006, 1'39'')
Utorak, 15. 12. 2009., 17 sati, Institut za suvremenu umjetnost, Gundulićeva 37-1 /dvorište/
KINA U OGLEDALU (86'18'')
Dimenzija «stvarne Kine», prisutna u umjetnosti socijalističkog realizma u prošlosti, povukla se iz suvremene kineske umjetnosti. Možda se taj rascjep još nije dogodio u baš u video produkciji i umjetnosti novih medija, gdje se još uvijek mogu naći veze između umjetničkih djela i stvarnosti na koju se odnose. Filmovi «Minjlan Jilu Pian» mnogo su bliži kineskoj stvarnosti od djela suvremenog slikarstva. (Zhu Qi)
Tan Tan / Kinesko zelje (2007, 33'11'')
Lin Zhe Yue / Repanda (2007, 6'25'')
Zhang Min Jie / Jedan izraz za život (2006, 12')
Zhang Ye Xing / Zastor (2008, 3'42'')
Gao Wen Dong / Selo Xi Hai (2006, 31')
Srijeda, 16. 12. 2009., 17 sati, Institut za suvremenu umjetnost, Gundulićeva 37-1 /dvorište/
KINA I SJENE (33'35)
Glagol natuknuti na kineskom se prevodi s dva znaka An shi, što doslovno znači pojaviti se iz tame. Značenje postaje igra svjetla i sjene.
Li Xiao Jing / Trag (2006, 3'40'')
Liao Wen Wen / Ovdje sam (2006, 2'02'')
Chen Hai Lu / Ja, vrijeme (2008, 5')
Zhu Yu / Sjene (2008, 2')
Yuan Bo, Jiao Yan / Put u raj (2008, 8'53'')
Zhu Xiao Qi / Neka sjećanja (2008, 2')
Mao Yong Hua / Post-industrijski objed (2007, 10')
Četvrtak, 17. 12. 2009., 17 sati, Institut za suvremenu umjetnost, Gundulićeva 37-1 /dvorište/
KINA SE SMIJE (54'53'')
Tan Tan / Jedanaest minuta provedenih sa šezdeset ljudi (2007, 6'58'')
Chen Qiang / Izrezano (2007, 29')
Hao Lang / Rapsodija 1985 (2006, 4'20'')
Wang Yuan Yuan / Učenje osnova (2008, 9')
Chen Hai Lu / Skokovi (2008, 1'24'')
Chen Hai Lu / Male zvijezde (2006, 2'07'')
Song Song / Putevi vode (2006, 6'04'')
NOVE KINESKE SJENE
Nekoliko mogućih ključeva za interpretaciju
Umjetnost kineskih sjena slijedila je prirodna načela izmjena svjetla i sjena od najstarijih dana Kine. Još je tada postojala uzrečica «napraviti čovjeka od kože, sjenu od svjetlosti, priču od svjetlosti, predstavu od sjena.»
Prema legendi, kineski car je u drugom stoljeću pr. n. e. nakon smrti svoje prelijepe žene, odbijao jesti i piti. Eunusi sa dvora, zabrinuti za sudbinu kraljevstva napravili su drvenu skulpturu koja je predstavljala carevu preminulu ženu, i njezinu sjenu su projicirali na platno. Car, ganut mišlju da je to duša njegove žene koja ga je došla posjetiti, osjetio je utjehu.
Tradicija kaže da je motiv za rođenje ove posebne vrste umjetnosti iz Kine prizivanje duša.
Umjetnosti i Kina svako su zanimljiv binom.
Povijesno, prema analizama znamenitih sinologa poput Françoisa Julliena: u ratu, kao i u politici, poeziji i slikarstvu, izražajna forma je uvijek bila metaforično usmjerena, neizravna, «poprečna» i «kosa». Izravna suprotnost izravnom, frontalnoj formi falange hoplita, platonskih dijaloga, uzavrelih diskusija na agorama polisa antičke Grčke.
«Izravno i frontalno» je komunikacija zapadnog svijeta, u kojem su morfološke modifikacije glagola definirane formalnom logikom subjekta izraza; «poprečno i koso» je kineska formulacija, gdje je subjekt uvijek implicitan, teži tome da nestane i skriva se.
Definirati, u jednu ruku, u smislu ograničenja, označavanja granica koncepta.
Sugerirati, u drugu ruku, u smislu otkrivanja značenja i prizivanja.
Glagol «natuknuti» je na kineskom se prevodi s dva znaka An Shi, što doslovno znači pojaviti se u tami. Značenje postaje igra svjetla i sjene.
Ključ za interpretaciju vjerojatno nije tako očigledan, ali u tome ipak ima neke istine. Da budem određeniji, suvremena Kina, posebno njezin svijet umjetnosti, nije od pred-carskih filozofskih škola ili Tang poezije, to je sigurno. Zapadna inspiracija koja je započela «Pokretom 4. Svibnja» 1919. i nastavila se s marxističkim oznakama od 1949. (kada je osnovana Kineska Republika) nadalje u čitavoj (ili skoro u čitavoj) intelektualnoj produkciji proteklog stoljeća, element je koji nosi snažne kontradikcije s korijenima kineskog naroda. Sve do 90-ih godina 20. st, kada je Christo «zapakirao» Reichstag u Berlinu, kustos sljedećeg šangajskog bijenala, Zhang Quing, već je predvidio pakiranje «Žute rijeke». Kritičari poput Lan Jiana vide u Christovom radu sposobnost umjetnosti da «iskorači iz teritorija umjetnosti» i uđe u društvo, politiku, ekonomiju itd. Vidi umjetnost kao sjedinjujuću vezu između očito odijeljenih sfera suvremenog društvenog života. Za Kinu to je zasigurno novi koncept svijeta, pogotovo za one «kreativne» koji su preživjeli kulturnu revoluciju, poput slikara Chen Dan Quinga: «Tada je svrha slikarstva bila jednostavna i jasna, politika je trebala tu vrstu radova, slikarstvo je bilo samo tehnika.»
«Jednostavno i jasno», kao što kaže Chen Dan Quing, je vrlo različito od «poprečne i kose» komunikacije ili «pojaviti se u tami», što je bilo ranije spomenuto. Intelektualci poput Wu Jian Xina vjeruju da jedini način na koji kineska umjetnost može uistinu biti međunarodna je taj da ponovno otkrije svoje korijene na kreativan način, poput adolescenta koji traži svoje roditelje.
Suvremena umjetnost u Kini, posebno na piktoralnoj razini, često se pojavljuje kao «umjetnički suvenir», na što je ukazao kritičar Zhu Qi. Neke aluzije ili slike Kine prošlog stoljeća slikane na platno, dodir Warhola – poput slike crvenog čuvara koji pije Coca-Colu iz limenke (što ne mora biti uključivati proslavljenog umjetnika Wang Guang Yia) – i učinak je postignut.
Današnji je dojam – a to nije samo azijsko stajalište kulturne superiornosti – je dojam sveprisutne kontaminacije, prvo političke, a zatim post-moderne, koje je donesena iz zapadnog svijeta. Ali Zhu Qi je također ukazao:
«Dimenzija «Stvarne Kine», iz djela socijalističkog realizma prošlosti je povučena iz suvremene umjetnosti danas. Možda se taj raskorak nije još dogodio i u video umjetnosti i umjetnostima novih medija, u kojima se još uvijek mogu naći veze između umjetničkih djela i kineske stvarnosti na koju se odnose. «Minjlan Jilu Pian» su mnogo bliži kineskoj stvarnosti nego kontroverzno suvremeno slikarstvo».
Jedna od svrha «Novih kineskih sjena», je čuti nove glasove mladih video umjetnika iz Pekinga i njegove okolice, otkriti je li se nešto promijenilo ili se mijenja među najnovijom generacijom suvremene Kine. Mnogi od ovdje prisutnih umjetnika već su sudjelovali u raznim događanjima i izlagali u «factory 798» (najvažnijem prostoru namijenjenom suvremenoj umjetnosti u Pekingu), ali još nisu stekli glasovitost koja danas u Kini još uvijek predstavlja ograničenje za izražavanje slobode umjetnika.
Govorio sam o intelektualnim pokretima na početku 1900-tih godina kada je otkriveno zapadno mišljenje, teoretskom modelu marxizma koji je stvorio Republiku Kinu, vladavini «umjetnika tehničara» tijekom Kulturne revolucije i konačno, o otkriću Pop-Arta i Post-modernizma u skladištima umjetničkog prostora «798» na početku ovog stoljeća.
Preostalo je jedino da se zapitamo o tome što će utjecati na kinesku umjetnosti u narednim desetljećima.
Ovaj puta, bez mnogo sinologije, ograničimo se na to da se ugodno smjestimo, ugasimo svjetla i promatramo «što se pojavilo u tami.»
Vittorio Tantucci
