Pozivamo Vas na promociju knjige
FOTOGRAFIJE IZ ŠKAFETINA
izbor iz obiteljskih albuma stanovnika Žuljane na Pelješcu
autora Borisa Cvjetanovića
nakladnika Petikat
u četvrtak, 9.10.2008. u 19 sati
u Društvu arhitekata Zagreba
UHA / DAZ, Trg bana Josipa Jelačića 3/1
u organizaciji Instituta za suvremenu umjetnost, unutar programa Čitajte umjetnost!
Knjigu će predstaviti:
Boris Cvjetanović, autor projekta
Goran Trbuljak, likovni umjetnik
Marija Tonković, muzejska savjetnica u Muzeju za umjetnost i obrt, Zagreb
Marina Viculin, viša kustosica galerije Klovićevi dvori, Zagreb
Janka Vukmir, predsjednica Instituta za suvremenu umjetnost, Zagreb
FOTOGRAFIJE IZ ŠKAFETINA
autor projekta, izbor i priprema fotografija: Boris Cvjetanović
uredili: Mirko Jeić, Dragan Lopin, Martin Tino Čaveliš, Vlaho Čaveliš, Boris Cvjetanović
podatke prikupio: Vlaho Čaveliš
tekstovi u knjizi: Boris Cvjetanović i Martin Tino Čaveliš
dizajn: Stanislav Habjan
nakladnik: Petikat
tisak knjige omogućili su Zbirka suvremene umjetnosti Filip Trade i Općina Ston
tisak: Vemako
naklada: 1000
objavljeno u Zagrebu, 2008
cijena knjige 220,00 kn
Knjigu možete nabaviti u Institutu za suvremenu umjetnost
Fotografije iz škafetina su jedinstveni autorski nakladnički projekt koji u sebi sadrži komponente intime, dokumentarnosti i arhiviranja, afirmacije života zajednice, egsistencijalne povezanosti čovjeka s prirodom i profinjenog estetskog, umjetničkog i emotivnog izbora, što u cjelini oslikava zbir vrijednosti koje trebaju svakom čitatelju u suvremenom društvu. Knjiga je zbirka 196 fotografija, izabranih između gotovo 1000 prikupljenih tijekom projekta. Posvećena je stanovniku Žuljane, pokojnom Ivanu Vukoviću-Bosni zbog, kako kaže Cvjetanović, “njegova nekonvencionalnog života i zato što je svojim životom, a još više svojim odlaskom, osvijestio u nama činjenicu koliko je bio važan za identitet mjesta.”
Moja prva sjećanja vezana su za Žuljanu: duga topla ljeta, more, otac u barci, polje omeđeno brdima, tipičan pelješki krajolik koji je itekako uvjetovao način života ovdašnjih ljudi. Odlazak u Žuljanu bio mi je poput najljepšeg dara i do danas je ostao neizostavan dio mojeg života. Riječ je zasigurno o subjektivnim osjećajima, ali za mene su oni vrlo stvarni.
Fotografija je također postala nerazdvojnim dijelom mene. Za vrijeme mojih boravaka u Žuljani, znajući da se profesionalno bavim fotografijom, pokoji Žuljanac donio bi poneku fotografiju iz albuma, kutije za cipele ili ladice (škafetina) da je u Zagrebu digitaliziram i povećam kako bi je objesio na zid. To su vjerojatno prve iskre koje su pokrenule ideju nastanka ove knjige.
U prosincu 2006 uputio sam pismo stanovnicima Žuljane u kojemu im objašnjavam o kakvom je projektu riječ, uz molbu da se uključe u prikupljanje fotografija. Velik broj stanovnika odazvao se pozivu i izravno se pridružio stvaranju knjige. Želja mi je bila da ona bude isključivo fotografska, bez namjere da ilustrira povijest, politiku i sl., te da sve ostalo samo po sebi proizlazi iz fotografija.
Knjiga objedinjuje fotografije koje nam intimno znače najviše, a javno najmanje. Na njima su naše obitelji, prijatelji i mjesta. Nema imena autora niti itko drži do toga, one ne odašilju poruku, ne informiraju; one su idealizirana memorija, pokretač meditiranja o vremenu koje je ostalo zapisano u fotoosjetljivoj emulziji.
Za dobrobit knjige nisam mogao ostvariti idealnu zastupljenost obitelji i osoba na fotografijama. Naime, teško je pretpostaviti da svi imaju podjednaku količinu i kvalitetu fotografija, iako svaka od njih za svog vlasnika ima veliko i posebno značenje. Bio sam prinuđen, ako je to uopće bilo moguće, promatrati ih očima stranca, kako bi knjiga uspjela doprijeti i do onih koji sa Žuljanom i njenim stanovnicima nemaju nikakve veze. Smatrao bih uspjehom kada bih i na druge prenio samo djelić onoga što sam ja osjetio gledajući sve te fotografije.
Zanimljivo je da se prigodom prikupljanja fotografija u mnogih koji su u tome sudjelovali pokrenuo određeni misaoni proces o tome što za njih znači fotografija; napravljena je neka vrsta inventure i vrednovanje obiteljske fotografske ostavštine unutar tako malog mjesta kao što je Žuljana.
Naravno, digitalizirano je mnogo više fotografija nego što ih ima u knjizi, čime je započelo arhiviranje cjelokupnoga žuljanskog slikovnog materijala, što možda nadilazi i začaj same knjige.
(Boris Cvjetanović)
“To su isječci iz životnih situacija, trenuci veselja i tuge, sjećanja na školske dane, izlete, zajedničke doživljaje, obiteljske svečanosti, privatne trenutke. Istodobno postižu i nešto drugo: umjesto o vječnosti, svjedoče o prolaznosti života. Izabrane fotografije ovdje su dokumenti prošlog vremena, možda čak i podsvjesnih čežnja i želja. Dokumentiraju povezanost prirode i života, predočuju već zaboravljene običaje. Njihov je duh privatan, ali skreće pozornost i na društvene i političke promjene.”
(Martin Tino Čaveliš)